Ako možda niste još vidjeli, već neko vrijeme kruži šala o „ekstremno desnoj nozi“. Naime sin se požali ocu da ga boli noga, a otac ga upita: Koja noga, lijeva ili ekstremno desna!? Jednostavna aluzija na današnje uobičajeno poimanje ekstremizma. No onda je učinjeno još jedno istraživanje mozga i moždanih funkcija koje bi se mogle povezati s radikaliziranjem pojedinčevih stavova.
Istraživanje je pokazalo da moralna uvjerenja aktiviraju specifične dijelove mozga povezane s emocijama i kognitivnom kontrolom. A osobe s nižom razinom samosvijesti o točnosti vlastitih odluka pokazuju snažnije moždane reakcije na političke teme. Jedan od zaključaka te studije, koja je objavljena u časopisu Cognitive, Affective, & Behavioral Neuroscience, jest da bi mogla omogućiti društvima i pojedincima da iskoriste snagu ljudske spoznaje i podatnost ljudskih emocija kako bi pronašli zajednički jezik i građanski kompromis.
Moralni signali
No što ako se do kompromisa ne može doći zbog različnih prosudbi, odnosno različnih shvaćanja gdje je – istina? Studija zaključuje da se osobe koje teže razlikuju točne od netočnih prosudbi – što se naziva niskom samosvijesti – u većoj mjeri oslanjaju na moralne signale u mozgu. E sad, pitanje je odakle pristižu ti moralni signali. Moralna uvjerenja su stavovi koje ljudi povezuju s temeljnim načelima ispravnog i pogrešnog. Ona se smatraju univerzalna i nepodložna raspravama.
Istraživanje je provedeno u dvije faze. U prvoj fazi 80 odraslih osoba iz Chicaga ispunilo je online anketu o svojim stavovima prema pitanjima poput kontrole oružja ili klimatskih promjena. Sudionici su se izjasnili o tomu koliko snažno podržavaju ili se protive svakom pitanju te koliko su im ta stajališta moralno važna.
Skeniranje moždane aktivnosti
U drugoj fazi 49 odabranih sudionika sudjelovalo je u skeniranju magnetskom rezonancijom. Istovremeno su im prikazivani parovi fotografija prosvjednih skupina koje zagovaraju suprotstavljene političke stavove. Sudionici su morali brzo odlučiti koju skupinu više podržavaju. Tijekom skeniranja mjerena im je moždana aktivnost povezana s razinom moralne uvjerenosti i podrške određenim pitanjima. Rezultati su pokazali da su sudionici brže donosili odluke kad su birali između prosvjednih skupina koje su se bavile pitanjima za koja su imali snažna moralna uvjerenja.
Neka druga istraživanja sugeriraju da su i desničarski i ljevičarski politički ekstremisti rigidni i netolerantni, ali se razlikuju u specifičnostima: desničarskim ekstremistima češće se ističu negativne osobine (narcisoidnost, makijavelizam, psihopatija, sadizam) i orijentacija na društvenu dominaciju, dok ljevičarski ekstremisti znaju pokazati veću otvorenost, premda su kruti kada su ekstremni.
Je li tolerancija uvijek pozitivna?
Dakle, lijevi su otvoreni, a samo katkada kruti i ekstremni, a desni su pretežno negativnih osobina. Tendencija je jasna. Postavlja se međutim pitanje konteksta. Što ako je ta lijeva otvorenost uzrok nečinjenju u vremenu kada sve propada!? Što je u tom slučaju negativnije – „ekstremna rigidnost“ ili „ekstremna tolerancija“? Netko je nedavno zanimljivo rekao: “Tolerancija i apatija su posljednje vrijednosti umirućeg društva. Ako ljudi u društvu prestanu brinuti o njegovu daljnjem poboljšanju (apatija) i dopuste da se loše stvari događaju bez pokušaja da to zaustave (tolerancija), društvo propada i javljaju se reakcije u obliku ekstremizama.“
I kamo ćemo onda kao društvo prispjeti? Možda je spomenuto skeniranje mozga priprema za usađivanje tolerancije koje nam kao i obično sprema big pharma? No to su vjerojatno opet neke smicalice ekstremne desnice!
Analitika • News 