Promjena paradigme – ili kako sebe reprogramirati

Zamislite sebe kao znatiželjnog programera, spremnog da prepravite svoju paradigmu s Pythonom kao svojim čarobnim štapićem! Zatim izradite Python skriptu da biste pratili vlastite predrasude — možda oblak riječi vaših chatova da uočite ako ste zapeli u mrzovoljnoj petlji. Vizualizirajte svoja otkrića s Matplotlibom, pretvarajući sirove podatke u stupčaste grafikone koji vrište: “Gledajte, društvo nije tako strašno!”

To je sve obična šala, dakako, ali ako se govori o vlastitom reprogramiranju, možda da se razmisli o tomu. Jer možda se pogled na život oko sebe ni ne može drukčije popraviti a da se ne upotrijebe moderni digitalni alati, pa čak i – umjetna inteligencija. Da ponovimo gradivo, Python je popularni programski jezik, a Matplotlib je njegov alat za vizualizaciju.

Obojene naočale

A što bi to zapravo danas trebalo reprogramirati? Kakvu vražju paradigmu? Znamo da je paradigma skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo. Ljudi imaju različite paradigme kao pojedinci, obitelji, skupine, narodi, pojedine struke itd. Paradigma stvara mentalni filter kroz koji um propušta samo one informacije koje mu se uklapaju u postojeću sliku svijeta. Negdje sam pronašao slikovit opis: Paradigma se može usporediti s obojenim naočalama. Ako paradigma ima npr. zelenu boju, oni koji gledaju kroz zelene naočale vidjet će svijet obojen u zelenim tonovima i sve dok ne skinu zelene naočale sve će im se činiti zeleno.

U suvremenoj Hrvatskoj mogli bismo nabrojati nekoliko loših paradigmi koje bi možda valjalo mijenjati. Kad kažem „loše paradigme“, i to je dakako samo jedan pogled na život. Možda određenoj skupini ljudi ovo nisu loše paradigme.

Birokracija, klijentelizam…

U svakom slučaju imamo paradigmu birokratske neučinkovitosti i otpora promjenama u tom smislu. Hrvatska je zadržala naslijeđe iz socijalističkog doba koju karakteriziraju pretjerana birokracija, kruto pridržavanje zastarjelih pravila i nedostatak prilagodljivosti. Ta se paradigma očituje u zahtjevima poput potrebe za novim rodnim listom svakih šest mjeseci u svrhu boravka, unatoč tome što služi za statičnu svrhu (dokaz rođenja). Guši inovacije, frustrira građane i male tvrtke te koči gospodarski rast stvaranjem nepotrebnih prepreka.

Nadalje, tu je klijentelizam i političko pokroviteljstvo. Politička lojalnost nagrađuje se poslovima, ugovorima ili uslugama. To je posebno vidljivo u državnim tvrtkama i zapošljavanju u javnom sektoru, a sve to potkopava povjerenje u institucije i obeshrabruje talentirane pojedince koji nemaju insajderske veze.

Jedna od paradigmi jest ekonomska ovisnost o turizmu. Iako je turizam vitalni dio hrvatskog gospodarstva, pretjerano oslanjanje na tu sezonsku industriju odražava problematičnu paradigmu. Prioritet se daje kratkoročnim dobitcima umjesto smislenom i održivom gospodarstvu.

Izlaz u bijegu iz vlastite države?

Kada govorimo o užoj politici, onda svakako imamo paradigmu ideološkog isključivanja. O čemu je tu riječ? Stvorila se paradigma obaveznog pristajanja na jednu ili drugu ideološku poziciju, tj. lijevo ili desno. Osobito se prenaglašava da je svrstavanje na lijevu poziciju poželjno zbog antifašizma jer je antifašizam poželjan, a poželjan je jer je poželjno biti na pobjedničkoj strani nakon Drugog svjetskog rata itd. Nema druge mogućnosti niti ikakvi podatci i činjenice mogu nešto promijeniti.

Sljedeća paradigma u hrvatskom društvu jest društvena paradigma među mladima, gdje se gleda na iseljavanje kao konačno rješenje za ekonomski opstanak i priliku za izlaz. Taj “ventil za bijeg” iscrpljuje zemlju talenata, pogoršava demografsko stanje jer ostaje sve manje ljudi koji mogu promijeniti status quo. Dakle riječ je o paradigmi „mi u Hrvatskoj ne možemo ništa poduzeti, sve je zadano“.

Reprogramirati sebe

Paradigma je mnoštvo navika koje su smještene u našoj podsvijesti. Znanstvenici koji se bave tom tematikom reći će da bi se značajno povećala kvaliteta života na globalnoj razini kad bi se podigla kvaliteta individualnih misli. Ali kako poći od sebe? Možda se početi baviti politikom da se politika ne bavi tobom.

Ili ti preostaje reprogramirati se pomoću Pythona…