U posljednje vrijeme ne možemo izbjeći neka dramatična upozorenja koja predviđaju neizvjesnu budućnost:
– Ako Hrvatska ne promijeni svoj pristup migracijama, riskiramo gubitak vlastitog identiteta i urušavanje nacionalne budućnosti. – Integracija bez jasne strategije vodi u kaos — hoćemo li dopustiti da nas prošlost i dalje dijeli dok nam budućnost klizi iz ruku?
– Politika EU mogla bi nas gurnuti u demografsku propast; moramo se probuditi prije nego što bude prekasno! – Povijest nas uči da nepromišljene odluke o migracijama stvaraju dugoročne sukobe — jesmo li spremni ponoviti iste pogreške?
“Suvremene migracije i opstanak nacije” (Školska knjiga) najnovija je knjiga autora Tade Jurića, koja pokušava naći odgovore na to poznaju li migracije dobitnike i gubitnike, koje su im pozitivne a koje negativne strane. Riječ je o sustavnoj analitici problema suvremenih migracija na europski kontinent.
Dobra / loša migracija
U prvom redu ističe se da migracije same po sebi nisu problem, ali jesu za društva s demografskim trendovima kao onima u Hrvatskoj. Malobrojni narodi izloženi su većoj rizičnosti neuspjeha u suočavanju sa suvremenim migracijama. Osim toga migracije i s njima povezano pitanje integracije ne samo da djeluju na ekonomiju pojedine država nego utječu i na cjelokupno društvo. Zanimljivo je da je za političku ljevicu (u pravilu) svaka migracija dobra, dok je za desnicu svaka migracija loša. Zeleno-liberalni milje na migrantima „glumi sindrom pomagača“. Mainstream centar se pak poziva na imigracijsku ideologiju, koja u pravilu kombinira neizbježnost fenomena i njegovu korisnost. Pri tome se alternative uopće ne uzimaju u obzir. Primjerice u Hrvatskoj je minimalno 400 tisuća ljudi koji mogu biti aktivirani na tržištu rada. Međutim, vladajući je narativ da su nam strani radnici nužni a svi koji se ne slažu s tom postavkom jesu ksenofobi ili čak fašisti.
Slučajni / planirani proces
Druga snažna ideologija jest ona koja tvrdi da je posrijedi planirana „zamjena stanovništva“ u Europi. Zagovornici tvrde da se ljudska prava stavljaju iznad prava naroda na samoodređenje. Nadalje tvrde da je cilj pomiješati narode svijeta kako bi se izgubili nacionalni identiteti te im je fokus osobito na muslimansku zamjenu kršćanskog stanovništva Europe. Pitanje je samo je li riječ o planiranom ili slučajnom procesu.
I napokon, u optjecaju je i narativ da su europske migracije u funkciji krupnog kapitala, kojem kultura, narod, nacionalni identitet i nacionalna država predstavljaju prepreku u ostvarivanju profita. Cilj migracija stoga je oslabiti nacionale države pa time i kulturna i identitetska obilježja. Pojednostavljeno, na jednoj strani se naglašava identitetska politika, na drugoj humanitarno pitanje, a na trećoj profit.
Zamjena skupe radne snage za jeftinu
Mogli bismo zaključiti da je njemački model uvoza strane radne snage iz vremena gastarbajterske ere postao paradigma za cijelu današnju EU. Međutim danas je posebno istaknuta jedna funkcija migracija unutar EU, a to je gušenje cijene rada. Po načelu „ako nećeš ti, ima tko hoće“, odnosno nezadovoljne zbog niskih plaća zamijeniti zadovoljnima niskim plaćama.
Za Hrvatsku je još veća drama to što razvijene zapadne zemlje privlače naše probrano stanovništvo, a periferija EU osuđena je na niskokvalificiranu radnu snagu s drugih kontinenata. Dok na primjer u Njemačku godišnje useljava 33 posto migranata s visokoškolskom naobrazbom, u Hrvatsku je to ispod 1 posto.
Analitika • News 